Opće informacije:

Naziv škole: Gimnazija Jurja Barakovića Zadar

Adresa: Perivoj Vladimira Nazora 3, 23000 Zadar

Telefon: 023/ 317 051

Telefon ravnatelj: 023/ 300 125

Fax.: 023/ 301 774

E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript

Matični broj: 0385743

OIB: 65755532423

Šifra škole: 13-107-503

Ravnatelj: Ranko Artuković, prof. savjetnik - Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Tajnica: Silvana Veselinović, dipl. iur. - Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Voditeljica smjene: Heidi Mičić, prof. - Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Pedagog: Karmen Krstić, prof. - Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Knjižničar: Davor Bogdanić, prof. - Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript

Obrazovni programi:

• Opća gimnazija
• Prirodoslovno-matematička gimnazija

Dan škole: Dan Svetog Jurja (23. travnja)

Amblem: Sveti Juraj ubija zmaja

Priznanja:

• Nagrada grada Zadra (Gimnaziji pedagoškog smjera, 1966)
• Nagrada grada Zadra (Gimnaziji Jurja Barakovića, 1995)
• Nagrada grada Zadra (Gimnaziji Jurja Barakovića, 2006)

Bibliografija:

Učiteljska škola 1866-1956, Zadar 1956.
Školski preparandij u Arbanasima,
Gimnazija Jurja Barakovića 1866-1996, Zadar 1997
Mate Zaninović, Školstvo u zadarskom kraju, Zadar

Gimnazija Jurja Barakovića nasljednik je vrlo duge obrazovne tradicije. Potječe od davne Muške preparandije u Arbanasima (1866.), prve muške učiteljske škole u Dalmaciji i prve srednje škole na zadarskom području u kojoj su se svi premeti izvodili na hrvatskom jeziku (1878.).
Zanemare li se pojedinosti, povijest škole moguće je sažeti u pet razdoblja:

1. Razdoblje arbanaške preparandije (1866-1920)
2. Razdoblje Učiteljske škole (1945-1965)
3. Razdoblje gimnazije (1961-1977)
4. Razdoblje Školskog centra "Juraj Baraković"
5. Razdoblje Gimnazije Jurja Barakovića u samostalnoj Hrvatskoj državi.

Značajna je činjenica da se na povijesti škole može pratiti nacionalna povijest hrvatskog naroda na zadarskom području – opća, politička i, napose, obrazovna. Od austrijsko-talijanskog rata do najnovije srpske agresije na Hrvatsku i stvaranja samostalne države, škola je radila tijekom tri stoljeća, u pet različitih državnih tvorevina. Djelovala je u tri hrvatska grada – Zadru, Šibeniku, Dubrovniku. U samom Zadru promijenila je četiri lokacije računa li se i ova današnja. Škola je, napokon, mijenjala i svoju obrazovnu formu – od preparandije i učiteljske škole preko Gimnazije pedagoškog smjera do integracije u veliki školski centar i moderne gimnazije.

Svojom dugom tradicijom ova je škola nesumnjivo stanoviti simbol hrvatskog obrazovanja i njegova razvitka na zadarskom području (utoliko više ukoliko je osobito kao preparandija i učiteljska škola povezivala grad s kulturnim i obrazovnim težnjama njegove okolice).

Suvremena se gimnazija također ističe izvrsnim potencijalom svojih učenika (tradicionalno najviši bodovni prag među zadarskim srednjim školama) i kontinuiranim nastojanjem da osuvremeni nastavnu tehnologiju napose u odnosima nastavnika škole prema učenicima.
Škola se ponosi i svojim izvannastavnim aktivnostima, uspjesima u sportskim natjecanjima, kvalitetnim pjevačkim zborom i, napose, svakogodišnjom izložbom Gaudeamus na kojoj učenici osnovnih i srednjih škola izlažu svoje radove.

U svom suvremenom radu škola se nastoji usmjeravati prema nekim osnovnim principima koji se mogu smatrati pedagoškim vodičem ili "dobrim duhom" škole. U svojoj najkraćoj varijanti ovi se principi mogu svesti na kontinuirano provjeravanje kvalitete rada, nastojanje da se osobna moć nikada ne koristi u odnosu prema učenicima, ustrajno i svakodnevno pripremanje za nastavu, razvijanje suradničkog odnosa s učenicima, shvaćanje udžbenika kao pomagala u radu, unaprijed utvrđeni kriterij i svrha rada, pripremanje učenika za život s drugima koji su od njih različiti i zadržavanje pozitivne energije u školskom radu.

O Jurju Barakoviću

Juraj Baraković, plemić i svećenik, ali iznad svega pjesnik, rodio se 1548. u selu Plemići, koje bi danas bilo smješteno između Ljupča i Ražanca, mjesta u blizini Radovina sjeverozapadno od grada Zadra. O njegovu životu zna se vrlo malo. Uz činjenicu da je visoke škole završio u Italiji, da je savršeno poznavao renesansnu književnost, možda nam je najzanimljiviji podatak kako je 1602. godine, iz dosad posve neutvrđenih razloga, kao kanonik potpuno lišen crkvenih činova i protjeran u Šibenik. Što je to napravio Zadru, čime je naljutio sugrađane, ostat će vječna tajna. Ono otkriveno jest da je svoje najbolje i najvažnije djelo 'Vila Slovinka' napisao upravo rodnom gradu, baš kao i „Pohvalnicu čestitom gradu Zadru', kako je on naziva. Djelo je posvetio Anđelu Justinijanoviću, Šibenčaninu koji se pobrinuo za njegovo prvo tiskanje, a uputio ga Zadranima, koji ga baš i nisu dočekali raširenih ruku. Baraković daje razloge tome, navodeći kako su Zadrani zadnje vrijeme više naklonjeni 'Vili Latinki' i da su 'Vas nauk od skula' zamijenili u 'rimski', što nam je samo slikovit prikaz za postupno romaniziranje Zadrana, kojima djelo na 'slovinskom narodnom jeziku', kako ga on naziva, i nije previše zanimljivo. Upravo iz tih razloga neki izvori i smatraju da je Barakovićeva želja, čežnja za ujedinjenjem hrvatskog sjevera i juga, za afirmacijom hrvatskog jezika i naroda te doživljaj domovine u kojoj je prisutna tuđinska vlast (Mleci), glavni krivac progona, tuge i nostalgije koju je proživljavao otkad je otišao iz grada koji toliko voli da mu, kako je već rečeno, ostavlja i himnu, koju u 'Petju skazanju' pjeva na gori Vila Slovinka, inkarnacija i simbol domovine, muza hrvatske lijepe, učene barokne književnosti i 'Pisnikova' nesuđena ljubav.U ediciji 'Stoljeća hrvatske književnosti' Franjo Švelec detaljno nam dočarava ljepotu ovoga djela, daje zanimljive opaske i detalje među kojima je možda najviše vrijedan spomena taj da je Baraković pohvalnicu napisao tridesetak godina prije no samo djelo, dok je još živio u Zadru, te da je ona nagovještaj pjesnika koji intenzivnije no ostali hrvatski stari pjesnici doživljava potrebu za jedinstvom tadašnje rastrgane, razapete Hrvatske. Uvijek gurajući svoje geslo kako su pjesnici slava sredini u kojoj se javljaju, u ovoj pohvalnici povlađuje gradu Zadru, a zna se i da su je Zadrani prihvatili tek kasnije te čak i odabrali za svoju himnu. Pjesma je dijelom renesansna, što zbog prožimanja brojnih motiva ujedinjenja i obrane od tuđih vlasti, onih turskih, a i rimskih, što zbog pomalo arkadijskog opisivanja krajolika kao u Zoranića. Pjesma obiluje personifikacijama, metaforama i usporedbama, kao primjerice u stihovima: 'Danicom se hvali zora', i 'Kada lice s licem srite, od Rimljanov starih sliko!' Isto tako, pisanje osmercima, kićenost detaljima, himničko uzdizanje i oblikovanje motiva slobode po uzoru na Gundulića, razlog je što Barakovića svrstavamo u baroknu književnost. Osim 'Vile Slovinke', piše i spjev 'Jarula' i poemu 'Draga-rapska pastirica', no ni u jednoj ne opisuje na ovako poseban način nit između poraza pjesnika i naroda, ogorčenost pjesnika prema gradu koji ga je izdao, ili je pak on izdao njega. Umeće u nju i vlastite snove, doduše neodsanjane, već samo realno izmaštane vjerno slijedeći i u tome svoj uzor, sugrađanina Petra Zoranića. No ipak, na kraju biva poražen, povrijeđen, žali hrvatsku knjigu koju guše domaći ljudi priklonjeni nečemu novom, tuđinskom, ali žali i sam grad Zadar koji je odbio njegovu muku - 'Vilu Slovinku'. I zbog toga, iako im ostavlja najveći mogući dar, svoje djelo i pohvalnicu, kosti im svoje ne prepušta te ih odlučno nosi sa sobom u Rim gdje i biva pokopan 1628. godine. Meni jedino preostaje da ovom virtuozu hrvatske književnosti izrazim veliku hvalu i duboki naklon za sve što je učinio za naš grad. Po mom mišljenju, njegova djela su izvanredna, pogotovo 'ViIa Slovinka', a osobnost, iako misteriozna, vrlo pozitivna.To me tjera da se sama zapitam što bi bilo da nisu postojali ljudi kao on. Da nitko nije propagirao jedinstvo, hrvatsku nacionalnost i jezik, gdje bismo mi bili danas? Pod Turcima, Mađarima ili nekim trećim? I, na kraju moram reći, a u tome imam brojne istomišljenike, kako sam sretna što jedna gimnazija, i to ne bilo koja, već ona najbolja u Zadru, koju i sama pohađam, nosi ime ovog velikana te mu barem tako na neki način odaje čast i zahvalu za sve učinjeno.

Božena Delija, 2.e

Sunce mi se diči zrakom,
a misec je svital mrakom,
Danicom se hvali zora,
a pučinom sinja mora
kad je tiho kako mliko,
Zadre grade, naša diko!
(…)
Sve stvorenje po naravi
ča mu je ljubko tim se slavi,
a primorje, Zadre, tobom
zač si slavan ti sam sobom,
od mudrosti prez dna riko!
Zadre grade, naša diko!
(…)
Juraj Baraković